Rezač za olovke čini obavezni kancelarijski pribor.
Savremeno doba karakteriše veliki razvoj tehnike i tehnologije. Pametni telefoni i internet potpuno su zavladali svakim delom našeg života. Pa je gotovo nemoguće poslovanje, danas, zamisliti bez upotrebe najmodernijih uređaja. Oni obezbeđuju jasni pregled rokova i obaveza, kao i brže obavljanje zadataka.
Iako doprinose većoj efikasnosti u radu, pojedini kancelarijski materijal uspešno odoleva naletu modernizacije. U pitanju je, pre svega, pribor za pisanje. Kako su grafitne olovke i dalje u upotrebi, zajedno sa njima opstaju gumice za brisanje i rezači.
Rezač za olovke nastao je u 19. veku
U početku, olovke su oštrene noževima. Pojavom rezača ne samo da je postignuta veća preciznost oštrenja, već je proces znatno olakšan.
Prvu verziju šiljila za olovke konstruisao je C. A. Boucher, a opisana je u Francuskoj knjizi iz 1822. godine. Naime, ovaj Francuz je radio sa pantografima, pa mu je trebao uređaj koji bi precizno oštrio grafitne olovke. Boucherov izum je bio tehnički izvodljiv i funkcionalan. Samim tim je i njegova ideja dobila međunarodno priznanje, što potvrđuju beleške u mnogim nemačkim izveštajima toga doba. Međutim, patent za pronalazak je izastao, kao i komercijalna upotreba.
Zvanično, rezač za olovke je razvio francuski matematičar Bernard Lassimonne 1828. godine. Dve decenije kasnije francuski plemić Thierry des Estivaux predstavio je jednostavnu, ručnu verziju koja je i danas zadržala prepoznatljive karakteristike.
Vrlo brzo rezač za olovke je osvoji svet. Pa je u Americi 1847. godine otvorena prva kompanija za masovnu proizvodnju. Time je postignuta njegova široka upotreba.
Rezač za olovke je razvijen u više različitih vrsta
Najjedostavniji i najupotrebljavaniji stoni pribor je manuelni ili džepni rezač za olovke. Kompaktna forma u obliku prizme ili kvadra dolazi u standarnoj veličini 2,5 × 1,7 × 1,1 cm. Oštrica je postavljena u cilidričnom otvoru i fiksirana. Tako da se okretanjem olovke u njemu vrši precizno oštrenje. Dok prorez duž ivice noža omogućava odstranjivanje strugotina iz rezača. Obično je izrađen od aluminijuma ili tvrde plastike. Mada postoje i stari modeli od drveta.
Kao što i sam naziv kaže, kod linearnog rezača za olovke nema rotiranja. Zbog toga zahteva pažljivo rukovanje. Istovremeno, omogućava da se vrh olovke naoštri u bilo koji željeni oblik i pod bilo kojim uglom. Za razliku od džepnog modela koji ima fiksni ugao rezanja.
Cilindrični rezač za olovke se montira na sto ili zid. Olovka se postavlja jednom rukom, a drugom se okreće ručica na uređaju. Napredniji modeli imaju oprugu koja olovku automatski gura u mehanizam. Dok druge verzije dolaze sa regulatorom oštrine.
Električni rezač
Preteča ove moderne verzije nastala je 1917. godine. Ipak, kao kancelarijski pribor uveden je tek 1940. godine.
Električni rezač za olovke ima isti princip rada kao i ručni, ali mehanizam pokreće mali motor na baterije. Najčešće sadrži auto-stop senzor koji automatski zaustavlja uređaj kada oseti da je vrh olovke dovoljno naoštren.
Različite rezače za olovke pronaći ćete u ponudi kompanije Kairos Birooprema. Čitav asortiman možete pogledati i na sajtu mojakancelarija.com.